 |
 |
OD XIX. STOLJEĆA DO DANAS
|
|
|
|
|
|
Krajem XVIII. stoljeća bogati
trgovci ulaze u opustjele i napuštene kuće nekadašnjih plemića.
Tako trgovac Pusztha krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća
dolazi u posjed nekoliko palača
obitelji Patačić.
Jedina plemićka palača koja se gradi početkom XIX. stoljeća
je palača grofa
Erdödyja u Preradovićevoj ulici. Erdödyjevi imaju također
velike posjede unutar zidina.
Krajem XIX. stoljeća palača dolazi u posjed grofice Paule Oršić,
pa se od tog vremena zove palačom
Oršić. Uz tu se palaču u XIX. stoljeću grade i mnoge patricijske
kuće u novourbaniziranom i ekonomski interesantnijem području,
kao npr. u Kukuljevićevoj ulici.
Najveći urbanistički događaj koji radikalno mijenja sliku dotadašnjeg
grada je rušenje zidina 1807. godine, a zatim vršenje fortifikacije,
niveliranja i planiranja grabišta. To sve počinje 22.11.1806.
godine, odredbom gradskog poglavarstva, a plan se povjerava
najpoznatijim gradskim inženjerima.
Nakon rušenja zidina moralo se pristupiti urbanizaciji tog dijela
grada. U svezi s tim osnovan je Gradski komitet za poljepšanje
grada, koji se brine o izgledu kuća i njihovom pravilnom rasporedu.
Ubrzo se počinju igrađivati obrtničke, ali i gradske kuće, tj.
na sjeverozapadnom i južnom dijelu grada.
Grade se kvalitetne jednokatnice, naročito u Kukuljevićevoj
ulici.
Urbanističko rješenje pokazuje da su ti veliki blokovi pravokutnog
i trapezoidnog oblika vrlo dobro uklopljeni u staru jezgru grada
i čine jednu jedinstvenu i nedjeljivu barokno-rokoko-klasicističko
urbanu cjelinu. Istodobno se reguliraju i ulice varaždinskih
predgrađa.
Sredinom XIX. stoljeća vidljivi su počeci trgovine većeg europskog stila, kao i počeci industrijalizacije.
Sve se to reflektira u arhitektonskim novitetima i velikim trgovačkim kućama koje izgrađuju bogati trgovci. Te novoizgrađene zgrade naglašenih volumena i pretencioznih neostilskih pročelja uspjele su se s još više harmonije uklopiti u urbanu cjelinu stare jezgre.
Nakon 1860. godine grad se širi na nova područja, i to naročito
izgradnjom željezničke pruge. S tim nastaje i Nova ulica - danas
Kolodvorska, u kojoj se sve više nastanjuje bogato građanstvo.
Varaždin sve više postaje trgovački centar, dok obrt sve više
slabi. Tako se počinju razvijati razne manufakture, kao npr.
ciglana ili odmotavaonica svile, kao depozitura osječke svilane.
1848. godine dolazi do Bachova apsolutizma. Županija
postaje tek administrativno tijelo, a grad Varaždin održava
kakvu-takvu slobodu.
Između 1850. i 1860. godine dolazi do spajanja starogradske
općine i slobodne općine Varaždin.
Tako nastaje jedinstvena numeracija kuća i jedinstvena administracija
cijelog teritorija grada Varaždina.
U prvoj polovici XIX. stoljeća grad dobiva svoju nadaleko poznatu
muzičku školu.
I danas je Varaždin poznat kao grad glazbe.
Godine 1864. osnovano je u gradu Prvo hrvatsko vatrogasno društvo.
Početkom stoljeća u grad dopire i novi stil - secesija. Iz tog
razdoblja nalazimo u Varaždinu arhitektonski vrijedna i zanimljiva
ostvarenja u duhu varaždinske secesije. Poznati varaždinski
graditelji bili su Valent Morandini, Ribić i Bernard Vandrej.
Nakon Drugog svjetskog rata javljaju se u varaždinskoj jezgri
drastične promjene. Ruše se stare i oronule, ali arhitektonski
i ambijentno vrijedne kuće na vrlo osjetljivim urbanističkim
mjestima povijesne jezgre. Tako se ruši uglovnica u Cesarčevoj
ulici, zatim niz građanskih kuća iz prve polovice XIX. stoljeća
na Kapucinskom trgu, te visoka prizemnica na uglu Preradovićeve
i Kolodvorske ulice.
Varaždin je, ipak, kroz svo to vrijeme, zadržao svoju izvornu
ljepotu i šarm, koju je najbolje opisao Emmerich Kalman arijom
"Komm mit nach Varasdin", iz operete "Grofica
Marica".
U njoj se često ponavlja napjev "Komm mit nach Varasdin,
wo die Rosen blühen." - "Dođi sa mnom u Varaždin,
gdje ruže cvjetaju."
|
|
|
| POVIJEST
GRADA |
|
|
|
|
