 |
 |
VARAŽDIN - SREDIŠTE PLEMSTVA, RASKOŠI I BOGATSTVA
|
|
|
|
|
|
Na početku se XVIII. stoljeća
u Varaždinu gradi nekoliko sakralnih
objekata. To je nastavak još uvijek jake protureformatorske
djelatnosti.
Već krajem XVII. stoljeća nalazimo u gradu oce kapucine,
a početkom XVIII. stoljeća dolaze ovamo i sestre
uršulinke.
Među prvim sakralnim objektima koji se grade u XVII. stoljeću
su kapucinska
crkva "Svetog Trojstva" i samostan. Crkva je jednostavne
građe, što je karakteristično za sve crkve ovog reda. Crkva
se sa samostanom još i danas nalazi na istome mjestu.
Za dolazak sestara uršulinki zaslužna je obitelj
Drašković, koja im ustupa zgradu za otvorenje škole za djevojčice.
Gradnja uršulinske
crkve "Porođenja Isusova" započinje uz svesrdnu
pomoć tadašnjeg plemstva, a završava se 1726. godine.
Godine 1753. započinje izgradnja nove barokne župne crkve
Svetog Nikole, a završena je 1760. godine. Zavjetna kapelica
Sv. Roka sagrađena je 1715. godine. Nalazila se na kraju Duge
ulice, današnje Zagrebačke ulice. Preuređenje u kasnobaroknom
stilu obavljeno je i na crkvi Svetog Fabijana i Sebastijana.
Prijelom u povijesnom, društvenom, privrednom i političkom smislu
i razvitku doživio je grad Varaždin sredinom XVIII. stoljeća.
Dotadašnji nosioci razvitka, obrtnici i trgovci, tj. građani,
postepeno padaju u sjenu od nadolazećeg plemstva koje se masovno
nastanjuje u Varaždinu.
Razloga za tako nagli dolazak plemića bilo je više.
Tako npr., Varaždin je bio dovoljno udaljen od turskih posjeda
tako da se više nije mogao očekivati nikakav njihov napad ni
pustošenje.
Važan momenat bilo je proglašenje Varaždina generalatom.
Uz to, sve su se češće održavali sabori u Varaždinu.
Varaždin je u to doba, među hrvatskim gradovima, uistinu značio
ne samo kao političko-administrativno sjedište, već i kao ekonomsko-privredni
centar Hrvatske.
Značaj Varaždina još se povećao kad je 1707. godine carica Marija
Terezija osnovala Carsko namjesničko vijeće. Dolaskom bana i
plemstva dolazi do velikih društveno-socijalnih i ekonomsko-privrednih,
te političkih promjena.
Kraljica Marija Terezija 1767. godine, u sklopu provođenja reformi
u Monarhiji, osniva Hrvatsko kraljevsko vijeće. Za njegovo se
središte, na temelju snage i prosperiteta grada, odabire upravo
Varaždin. Tako Varaždin postaje glavnim gradom Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije.
Novi stanovnici počinju graditi svoje palače, koje predstavljaju
najkvalitetnija arhitektonska dostignuća.
Najranije izgrađena palača bila je
palača Zagrebačkog Kaptola u Draškovićevoj ulici. Uz palače
Keglević i Sermage,
ona predstavlja jednu od najvrednijih palača toga tipa u Varaždinu.
Najznačajnije palače koje nastaju u razdoblju od 1749. do 1776.
godine su palača
Patačić-Putar, danas u Zagrebačkoj ulici te palača Prassinsky-Sermage.
Kao najdekorativnija varaždinska palača XVIII. stoljeća slovi
palača Patačić.
1768. se godine gradi monumentalna palača
županije.
Palače se ne grade samo unutar gradskih zidina, već i izvan
njih. To nam potvrđuju palača
Keglević, u današnjoj Nazorovoj ulici, kao i palača
Erdödy-Patačić, na Kapucinskom trgu.
U Varaždinu se naveliko priređuju balovi, maškarade, lutrije
i kazališne predstave.
Mnogi su građani osjetili potrebu za kazalištem. Tako 16.10.1768.
godine grof Franjo Patačić kupuje zemljište za izgradnju kazališta,
ali ubrzo, zbog novčanih problema, isto zemljište prodaje. Stoga
se i dalje kazališne predstave održavaju u isusovačkom
kolegiju.
U Varaždinu je bilo i nekoliko kavana, kao i svratište "Kod
crnog orla". Među prvim vlasnicima kavana spominje se Francesco
Pompeati koji 29.2.1768. godine moli dozvolu za otvaranje kavane,
a 18.6. iste godine potvrđena mu je dozvola od gradskih vlasti.
Uz kavane bilo je i mnogo krčmi, vinotočija i pivotočija.
Sam se grad počeo sve više brinuti o zdravstvenom stanju građana.
Tako je Kraljevsko vijeće za Hrvatsku donijelo naredbu da se
isuše močvare u grabama oko starog grada, jer štete zdravlju
ljudi.
|
|
|
| POVIJEST
GRADA |
|
|
|
|
