 |
 |
XVI. STOLJEĆE - VOJNI RAZVOJ I NOVA URBANIZACIJA
|
|
|
|
|
|
Varaždin u XVI. stoljeću doživljava
najveći uspon u strateško-vojnom smislu. On postaje "vrata
Štajerske" i Europe, s obzirom na prijeteću tursku opasnost.
Uspon u XV. stoljeću omogućio je Varaždinu da u najkobnijem
trenutku hrvatske povijesti pokaže svu svoju snagu kao dobro
organizirani grad u pravnom, ekonomskom i političkom pogledu.
Varaždin je u XVI. stoljeću uspio ostvariti značajne uspjehe
na polju urbanizma, fortifikacije arhitekture kao i na polju
umjetnosti i kulture. Nosioci kulture razvitka i ekonomsko-privrednog
napretka bili su u XVI. stoljeću uglavnom njegovi stanovnici
i trgovci.
U grad dolaze i poznati arhitekti iz Italije (zbog pojave protestanizna
ponestalo je darovitih domaćih katoličkih arhitekata) koji pomažu
u izgradnji fortifikacijskih građevina. S njihovim dolaskom,
u Varaždin dolazi kasno renesanska lombardijska arhitektura.
U to doba u grad dolaze jake vojne snage radi obrane samog grada,
a posredno i Beča, jer, kao što je spomenuto, Varaždin je u
to doba slovio kao "vrata Štajerske". Sam dvor izdašno
je davao novac za održavanje gradskih utvrda i uzdržavanje vojske.
Već 1544. godine grad počinje s temeljitom obnovom gradskih
zidina i utvrda. Uz to grade se niske utvrde renesansnog
tipa, tzv. "rondele", koje imaju oblik zdepastih okruglih
kula.
Kralj Ludovik II. oslobađa Varaždin dne. 31.10.1516. godine
svih dača i poreza kako bi mogao obnoviti stare i podići nove
gradske zidine.
Krajem XVI. stoljeća područje Varaždina dijeli se na dvije zasebne
općine. Jedna općina bila je Slobodni kraljevski grad Varaždin,
čiji stanovnici su bili slobodni ljudi uvijek preko svoje komune
vezani za kralja. Druga je općina bila "starogradska",
čiji su stanovnici bili kmetovi posjednika varaždinske
tvrđe.
U to doba dolazi do značajne preformacije dotadašnjeg urbanog
uređenja grada. Tadašnji tipični srednjevijekovni grad sa župnom
crkvom Sv. Nikole i grobljem u središtu premješta se u novourbanizirani
dio grada, današnji Trg Kralja Tomislava. Njegova pačetvorinasta
osnova upućuje na izgradnju u renesansnom duhu. U centru grada
više nije crkva nego gradska
vijećnica. Materijalni dokazi koji to potkrepljuju su spisi
u kojima grof Juraj Branderburški 4.12.1523. godine daruje Varaždinu
kamenu kuću. Gradska je vijećnica bila sagrađena u gotičkom
stilu, da bi kasnije bila pregrađena u kasnobarokno-klasičnom
stilu, koji se zadržao do danas. Ona i danas služi kao gradska
vijećnica.
14.1.1588. godine spominje se postavljanje novog ravnatelja
pučke škole, što nam govori o postojanju škole u Varaždinu.
Varaždin se postepeno proširuje, pa mu se nova predgrađa nazivaju
Novaki, kao nastavak Slopancza (Optujska ulica), Brodovski konec,
ulica Sv. Vuka i Rogoznica.
1582. godine Varaždin je zadesio teški požar. U vezi s tim nadvojvoda
Ernest, dne. 9.7.1582. iz Beča upućuje pismo županu i ostalim
plemićima županije varaždinske da dozvole gradu Varaždinu, koji
je stradao u požaru, sječu građevinskog drva u svojim šumama
kako bi se grad obnovio. Koliko je požar bio jak govori i podatak
da su oci franjevci
privremeno napustili Varaždin.
U jesen 1600. godine Varaždinom vlada kuga. Koliko je ona bila
pogibeljna govori podatak kojim se na Martinje trebao izabrati
novi senat, ali su mnogi prisežnici umrli pa su se morali raspisivati
novi izbori.
|
|
|
| POVIJEST
GRADA |
|
|
|
|
