 |
 |
EKONOMSKI, DRUŠTVENI I KULTURNI UZLET U XV. STOLJEĆU
|
|
|
|
|
|
Varaždin je u XV. stoljeću postigao
visoki stupanj urbane razvijenosti jer se teritorijalno proširio.
Dolazi do poboljšanja odnosa stanovnika Varaždina i gospodara
tvrđe, zahvaljujući kralju Matiji Korvinu koji dne. 13.4.1458.
godine naređuje Katarini Celjskoj da zabrani gospodi varaždinske
tvrđe da sile Varaždince na bilo kakav sud, jer da njima
može suditi samo kralj ili kraljevski dvorski sudac.
Isti kralj potvrđuje u Budimu 12.7.1464. godine grb grada Varaždina,
koji je već prije bio u uporabi.
U samom gradu dolazi do naglog procvata privrede. Povećava se
broj stanovnika, a to znači i povećanje broja obrtnika i trgovaca,
koji su u isti mah i zemljposjednici, a što znači jačanje proizvodnje
i ekonomske moći grada. Privredni razvoj omogućuje i odredba
kralja Zigmunda od 13.10.1421. godine, kojom dozvoljava da se
jedan dan održi sajam na koji mogu dolaziti i drugi trgovci
koji ne moraju plaćati poreze, tzv. tridesetinu.
Isti kralj 24.2.1431. dopustio je varaždinskim trgovcima slobodnu
trgovinu po cijelom kraljevstvu, a da ne potpadaju ni pod koji
drugi sud osim varaždinskog.
Godine 1435. kralj Zigmund oslobađa varaždinske trgovce svih
globa.
Krajem XIV. stoljeća vlasnici varaždinske
tvrđe postaju grofovi Celjski. Oni su počeli graditi prekrasna
zdanja u gotskom stilu, npr. u Lepoglavi, Remetincu i crkvu
Sv. Marije Magdalene u Štrigovi, a u Varaždinu su sagradili
"žitnicu",
gdje se danas nalazi povijesni arhiv.
Osim toga, oni potiču trgovinu i određuju sajmove na mjestu
zvanom Ciglenica. Prema nekim istraživanjima, Ciglenica bi se
nalazila sjeverno od Starog
grada između Zavojite i Vrtne ulice.
U XV. stoljeću Varaždin je podijeljen na četvrti koje nadziru
četvrtari, ili tzv. "quartarii". Oni posjeduju oružje
- puške i strijele koje im dijele kapetani. Centar Varaždina
u to je vrijeme u potpunosti u skladu s tadašnjom srednjovijekovnom
urbanom organizacijom.
Godine 1454. spominje se u dokumentima
crkva Sv. Vida, "ecclesia sancti Vidi", koja se
nalazila u predgrađu zvanom "Platea sancti Vidi".
U središtu grada nalazila su se sva značajnija zdanja, župna
crkva, franjevačka
crkva sa samostanom, zatim hospital za stare varaždinske
građanke koje su ostale bez obitelji, kao i mesnice koje su
se nalazile u tzv. Mesničkoj ulici.
Od ostalih obrtnika nalazimo još zlatare. U gradu su postojala
i zanimanja kupalištara, ili badera, zatim brijača i liječnika.
Varaždin je u XV. stoljeću jedan od najznačajnijih centara literature
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
U listinama se spominje i širenje grada na predgrađa, kao npr.
Forum Ciglenica. Osim toga, spominju se i mnoge varaždinske
ulice, npr. 1473. godine ulica "Dravichky konecz"
koja vodi prema Dravi, sjeverno od današnje Vodnikove ulice,
zatim "Via Magna", današnja Optujska ulica.
Iz toga se vidi da je Varaždin bio vrlo dobro organiziran grad
u društvenom, ekonomskom, kulturnom i urbanom smislu te da se
širio iz svoga nukeusa, tzv. županovog dvora prema novim i novourbaniziranim
predgrađima.
|
|
|
| POVIJEST
GRADA |
|
|
|
|
