 |
 |
GRADSKO GROBLJE
|
 |
|
 |
|
( Hallerova aleja )
|
|
|
|
Još godine 1935., Herman je Haller
u svojim spisima iznio svoja zapažanja o groblju, kao posljednjoj
postaji svakog čovjeka. Uočio je kako svako takvo mjesto prati
tmurna, turobna i nadasve žalosna atmosfera.
Godine zapažanja i proučavanja dovele su ga do zaključka da
niti jedno groblje nema linije parka, nema skladne, istaknute
oblike, već se sve svodi na jednolične dekoracije koje samo
naglašavaju ono činjenično - mjesto posljednjeg počinka.
Misao da treba ići suprotno od tog, uobičajenog načina dekoracije,
vodila ga je u stvaranju jednog od najljepših groblja, a možemo
reći i parkova, u Europi.
Krošnje javora, breza, jasena nadvijaju se nad aleje ovog
parka, stvarajući osebujnu igru svjetla i sjene i podižući
atmosferičnost i duhovnost ovog mjesta na jednu neuobičajenu
razinu.
Dugačke aleje, oformljene sa više od sedam tisuća stabala
geometrijski oblikovanih tuja, samo još više ističu jedinstvenost
ovog mjesta i čine nezaboravnu sliku, gdje pogled seže daleko
u naručje suncem obasjanog zelenila.
Sve do dolaska Hermana Hallera, varaždinsko je groblje bilo
kao i svako drugo. Na zapovijed Marije Terezije, koja je zabranila
dotadašnje sahranjivanje ljudi unutar gradskih zidina, utemeljeno
je 1773.
Varaždinci su mu se isprva opirali, jer je navika bila pokapati
svoje bližnje u neposrednoj blizini gradskih crkvi, no s vremenom
se prihvaćaju i nove uredbe, nova praksa.
Danas na varaždinskom groblju počivaju mnoge poznate ličnosti.
Spomenimo samo Vatroslava Jagića, Tomu Blažeka i Miljenka
Stančića.
Groblje je danas zaštićeni park prirode, a također i spomenik
kulture. Tome pridonose nadgrobni spomenici čija se ljepota
međusobno nadopunjuje sa prelijepo oblikovanim zelenilom.
Spomenimo reljef kipara Roberta Frangeša Mihanovića te djelo
Antuna Agustinčića, koji, uz druge, daju poseban sjaj ovoj
igri svjetla i sjene, zelenila i spomenika.
U starom se dijelu groblja, zvanom "pekel", mogu
pronaći najstariji spomenici, a na spomeniku Johana Galina
može se vidjeti "božje oko", ispod kojeg se nalazi
mrtvačka lubanja sa dvjema prekriženim kostima. Ovakvi prizori
samo produbljuju mističnost ovog mjesta.
Herman Haller je, kao nekadašnji nadziratelj, groblje uređivao
od 1905. do 1947., da bi ono danas moglo imati svoj prepoznatljivi
izgled. Zahvalni su mu varaždinci podarili aleju lipa, koja
povezuje groblje i stari dio grada.
Njihove se krošnje suvereno nadvijaju nad Hallerovom alejom.
|
|
|
| OSTALE
ZNAMENITOSTI |
|
|
|
|
