Sjedim na praznoj, izoliranoj plaži u dubokoj hladovini koju stvaraju stoljetni borovi posađeni nakon požara prije deset godina. Promatram prekrasne preplanule i nabildane komade koji čitaju djela suvremenih francuskih filozofa. Ispijam gutljaje prirodne izvorske vode, čistog hrvatskog bisera koji će mi vratiti vitalnost i izbrisati sve tragove nezdravog života, sve naznake karcinoma izazvanog pretjeranim izlaganjem suncu i svu moralnu prljavštinu.

Plaža se nalazi na malom hrvatskom otočiću, čini se nedaleko od Raja. Toliko udaljenom da se niti ne trudim pitati kako se zove. Kad bolje razmislim, toliko udaljenom da se niti sami otočani ne zanimaju za to. Uživam u iskonskoj jednostavnosti koja mi donosi duševni mir. Budim se rano, prije izlazećeg sunca i isplovljavam na more s druželjubivim domorodcima. Zora nas svakog jutra zatiče na pučini, gleda kako bacamo mreže koje se pune ribom najviše kvalitete.

Dane provodim na arheološkom nalazištu koje sam otkrila diveći se ljepotama otoka. Zbirku pronađenih umjetnina i nakita namjeravam izložiti u maloj art galeriji koju sam otvorila u napuštenoj mrtvačnici. Planiram pokrenuti i uzgoj lavande i meda, te promovirati autohtone proizvode od loja koji su mi promijenili život.

Unatoč svemu, uspjevam se ludo zabavljati do ranih jutarnjih sati, spavati do dvanaenst (jer sam ipak na odmoru i moram si to dopustiti), ići na kave i u rastrošan shopping. Zar moram napomenuti - svakog dana. Ništa ne može i ne smije pokolebati «C faktor» u meni, jer ipak sam prije svega moderna i samosvjesna žena.

Dokazujem da se i na odmoru može raditi, a ipak uživati. Možda to iziskuje opasno poigravanje sa prirodnim silama, te savijanje vremena i prostora koje bi eventualno moglo dovesti do urušavanja svemira u malu neznatnu točku, ali takve sitnice ne uzrujavaju mene, pravu kozmo djevojku. Iako sam savršeno lijepa, jer važno je jedino ono što se nalazi iznutra, na odmoru me prati moj vjerni kozmetički kovčeg. Tri brodice su potonule pod njegovom težinom kod prevoženja do otoka, ali to mi nije pokvarilo raspoloženje već me ponukalo na kreativno razmišljanje. Posudila sam nosač aviona.

Tako i dalje sjedim na plaži i razmišljam koliko samo bezočno lažem i koliko nam bezočno lažu, a mi smo spremni vjerovati. Putujemo na odmor tijesno nagurani u automobilima bez klime, svako malo pretiče nas tatin sin u BMW-u i skoro izaziva teški lančani sudar, no smireno mu psujemo sve od majke do kornjače, ne dopuštajući mu da nam narušava pozitivan stav.

Nastojimo se nasmijati i mirisu octa iz staklenke krastavaca koja se očito uspjela otvoriti i sad se njen sadržaj polako raspoređuje po čistoj odjeći. Na odmoru se nećemo uzrujavati ma makar nas to koštalo i živaca i apaurina.

Ozbiljno slušamo savjete iz časopisa koji su podjeljeni i navedeni u «12 zlatnih pravila za dobru zabavu na moru». Svake godine iznova očekujemo raskalašene zabave i prekrasne, zanimljive ljude, ljetne ljubavi uz zvuk gitare na napuštenoj plaži. Maštamo o autohtonoj dalmatinskoj kuhinji, srdačnim ljudima i odmoru. Odmoru prije svega. Čisto, plavo, duboko more u kojem ćemo osjetiti slobodu kad zaplivamo, duboko udahnemo i naletimo na nečiji luftić/dijete/psa.

Kolektivna amnezija javlja se kod velikog postotka pučanstva početkom ljeta. Mjehurić od sapunice raste i raste sve do prvog dana na moru i prvog susreta sa nečijim luftićem/djetetom/psom. Bodljikava realnost uzima svoj danak.

Ozbiljno, kako preživjeti godišnji odmor? To je pitanje. Prepustiti se doživljaju i dopustiti da puknu sva tri svježe stečena morska čira na želucu, ili se pobuniti? Reći stop forsiranju zabave i lažnim barbama? Ne slikati se na magarcu na rivi svake godine? Izbjegavati izlete po praznim, nikad napučenim i izvorno bolno dosadnim otocima Jadrana? Reći ultimativno ne prijedlogu da vidite svoje ime na zrnu riže?! Odbiti preslatke lokalne klince koji prodaju «kamen iz mora» po samo dvadeset kuna?

Zar možemo prihvatiti da su domordoci samo Hrvati, kao vi i ja, većinom iziritirani i ne previše srdačni ljudi. Hoćemo li dopustiti mrzovoljnoj ženi u marketu da bude samo još jedna mrzovoljna žena koja radi u marketu za malu plaću, a ne predmet žalbe? To se tiče samo nas osobno. Želimo li napokon otvoriti oči?

Želite li iskreno shvatiti da preskupi kokteli na moru jesu upravo to? Ionako ćete i na Jadranu uspjeti naći upravo takav tip kafića u kakav uvijek izlazite. Možda vam više cijene alkohola daju osjećaj da je šank ugodniji za naslanjanje, a ekipa otmjenija. Možda je ekipa otmjenija jer su, kao i vi, stekli krivi dojam o profilu mjesta pa su na sebe stavili najskuplje tri krpice koje posjeduju. Možda nešto i zbarite, razmišljate si, zgodno obučeni u bijele hlače/minicu i svilenu košulju/topić zbog kojih sljedećih deset dana ljetovanja imate taman novaca za jogurt, pola kruha i večernji izlazak. Možda o tome razmišlja i osoba pokraj vas. Možda ćete otići na neko intimnije mjesto uz more, a možda ćete psovati u sebi da ste potrošili 15 kuna na «Žuju», a niste dobili ništa.

Kada u privih nekoliko dana shvatite da je noćni život upravo jednak ili gori od noćnog života kod kuće, možda će neki nadobudniji i raspakirati onih deset knjiga iz biblioteke «Jutarnjeg» i pokušati napokon pročitati jednu od njih, prije nego shvate da upravo tako treba i biti.

Moj najiskreniji savjet je da rapidno mršavljanje, ludu zabavu i neodoljiv zov mora, valova i mjesečine koji vode do romanse života stavite uz upoznavanje uskrsnog zeca u Cosmo, gdje i spadaju.

Pošaljite ležerno u k... ozmo i činjenicu da su ljudi na moru bolji i zanimljiviji, da je nebo plavije i da kreme za samotamnjenje ne uzrokuju «mrkva – efekt» na koži.

Svatko s kvocijentom inteligencije višim od minimalne cijene cestarina na putu do mora već pet minuta nakon kretanja prema boljoj i sretnijoj budućnosti zna da će sve biti, ne samo slično, već i potpuno isto kao i prethodne godine, ispravak, prethodnog dana.

Kada shvatite da nitko na odmoru ne spašava sredozemnu medvjedicu, ne nalazi odgovor na pitanje tajne života kroz meditaciju i ne čita knjige iz biblioteke «Jutarnjeg», sve će opet dobiti smisao. Također se prisjetite da i vi masivno lažete prijateljima o svom odmoru, kao i oni vama.

Odmor nije ništa drugo nego prenošenje vlastitih strahova, frustracija i inertnosti na drugu lokaciju na nekoliko dana. Ništa neće biti bolje, jer ne može biti bolje. Da bi bilo bolje, zabavnije i prosvjetljenije, trebali bi ključnu stvar ostaviti kod kuće. A ta stvar ste vi.

POSLJEDNJE KOLUMNE

	»	Mirno more, ugodno društvo i dobro poznat osjećaj gorčine u duši
	»	Mogu li dobiti čašicu razgovora, molim? Written, not spoken, sa jednom maslinom...
	»	Muka Isusova uz Pepsi i kokice
	»	Skoro pa besplatna knjiga, možemo li to podnjeti?
	»	Zašto paranoju ne biste prepustili nekome tko se s njome nosi još teže od vas?

Arhiva »»

Disclaimer | Copyright | Pravila privatnosti