Svrha mog putovanja u Latviju bila je Blatička međunarodna ljetna škola (BISS). Učila sam Ruski jezik te ekonomiju, a uz predavanja, imala sam priliku proputovati Latvijom te upoznati latvijske običaje i kulturu, kao i kulturu svih ostalih participanata BISS-a. Bilo nas je 50 iz 26 različitih zemalja, a ja ću vam pokušati predočiti dio mog ljetovanja, a možda se i netko odluči iduću sezonu provesti na Baltiku. Tko zna??

Estonija, Latvija i Litva pripadaju skupini Baltičkih zemalja. Zelene Baltičke zemlje graniče sa Finskom na sjeveru, Rusijom i Bjelorusijom na istoku, Poljskom na jugu i Švedskom na zapadu. Baltičke zemlje ističu se se kao zemlje sa dalekom muzičkom prošlošću i velikom Festivalu pjesme, gdje se sakupi više od tisuću pjevača na posebno izgrađenom «Stadionu Pjesme».

Informacije o Latviji:
Glavni grad: Riga
Površina: 64 589 km2
Populacija: 57.6% latvijci, 29.6% rusi, 4.1 % bjelorusi. 2.7% ukrainci, 2.5% poljaci, 1.4% litvijci, 0.4% zidovi, 1.7% ostale nacije
Religija: Lutheranci, Katolici, Ruski pravoslavci
Jezik: Latvijski
Klima: prosječna temperatura ljeti 15.8, a zimi –4.5
Regije: Kurzeme, Zemgale, Vidzeme, Latgale
Osnovne riječi na Latvijskom:
Da – Ja!
Ne – Ne!
Hvala – Paldies!
Molim – Ludzu!
Bok – Čau!
Dobar dan – Labdien!
Good bye – Sveiki!

Dan 1 - 4.07.2003 - Petak
Avion samo što nije sletio na aerodrom u Rigi, a već sam kroz prozor vidjela daleko zelenilo šuma koje se protezalo čitavim područjek oko aerodroma u Rigi, glavnom gradu Latvije. Bilo je 10 h navećer, i prava pustolovina tek je tada počela. Na aerodromu nas je dočekao Richard. Samnom su u istom avionu bili Shalva iz Gruzije i Tanja iz Slovenije.
Noć kao da ne postoji u Latviji. U 22h dan je izgledao kao da je 19h u Hrvatskoj ljeti. Autom smo prošli najveći most u Rigi te kroz sam centar Rige, gdje mi je prvo u oko upao Laima sat te tamno sive zgrade oko nas i trolejbusi. Isprva mi se Riga činila kao tmuran i hladan grad, ali iznendila sam se kad sam uočila kako je bilo poprilično živahno na ulicama Rige, ljudi su šetali ili sjedili na klupicama i razgovarali, bez obzira na oblačno vrijeme i moguću kišu. Nakon kratke brze ture kroz Rigu krenuli smo prema gradiću Valmiera.
Valmiera je najveći grad u Vidzeme regiji, te je udaljen samo 100km od glavnog grada Rige i 50km od granice sa Estonijom. Valmijerom protjeće Gauja rijeka, na kojoj se nalazi Nacionalni park Gauja.
Trebalo nam je 2 sata do malenog gradića na sjeveru Latvije. Vozili smo se kroz zelene šume, a u daljini se tek nadziralo padanje noći. U tih 2 sata vožnje, uz samu cestu zamjetila sam tek 4 ili 5 stambenih objekata. Richard nam je objasnio da su Latvijsi poprilično zatvoreni jedni prema drugima, te grade kuće daleko od najbližih susjeda. Ne vole živjeti u napučenim gradovima.
U Valmieru sam stigli oko ponoći i tek tada je pala prava tamno siva noć (ne crna nego siva :-) ).

Smjestili smo se u sobe i Tanja mi je bila do-cimerica. Moja soba bila je poprilično velika sa 2 kreveta, te je slično izgledala i Tanjina soba, a djelile smo zajedničku kupaonicu. Richard nam je objasnio kako doći do centra grada te nam je posudio 5 Lata( latvijski novac) da imamo za doručak sutradan ujutro.

Dan 2 - 5.07.2003 – Subota
Jutarnje zrake sunca probudile su me već u 4 sata. Pokušala sam spavati još malo. Sunce me budilo svakih pola sati te sam oko 7 ipak odlučila ustati. Pripremila sam se za polazak u otkrivanje Valmiere. Naš hostel smješten je na samom ulasku u Valmieru, te smo trebale pratiti glavnu cestu da bi došle do centra grada. Hodale smo i hodale i nikako da dođemo do centra. Zastale smo da kupimo doručak, te smo se rukama i nogama sporazumjevale sa prodavačicom, a na kraju smo ipak uzele samo neko pecivo koje nam je izgledalo najsigurnije i jogurt. Nakon doručka na klupici, krenule smo dalje ravnom cestom i uskoro se našle na velikom raskršću Riga iela(ulica Riga) i Cesu iela(Cesu ulice).

Na drugoj strani ulice uočile smo zanimljivo umjetničko djelo napravljeno od žutih i plavih metalnih štapova. Kasnije smo saznale da je to napravljeno povodom godišnjice grada Valmiere. Na velikom raskršću skrenule smo lijevo i prošle smo most, i odmah smo se našle pokraj Vidzeme University-a.

Pozdravile smo BISS staff, te dobile Survival materijale( Handbook, prospekte, kartu grada...). Tanja i ja krenule smo u kratak obilazak grada te smo prošle centar i došle do tržnice, koja nimalo ne nalikuje na našu tržnicu. Nekolicina trgovaca trguje robom, te su u jednoj zgradi postavljeni i štandovi sa odječom i obučom. Nakon kratke šetnje krenule smo natrag prema hostelu, ali putem smo stale u banci da razmjenimo novac, te sam za 10 EUR dobila 6,5 Lata. Otišle smo u istu trgovinu i kupile smo nekolicinu potrebnih stvari( sapun, tjestenina, kava, sol, šećer...) i sve nam se činilo tako jeftino. Mali putni digitron bio je tu pored mene, spreman da preračunava iznose pojedninih namernica. U hostelu se na svakom katu nalazi kuhinja i Tanja i ja spremile smo se za pripremanj ručka. Pripremile smo tjesteninu sa umakom od rajčice, te smo u kuhinji upoznele i ostale participante, Salome i Tamar iz Gruzije. Podnevni sati brzo su prošli u ispijanju kavice i upoznavanju, te se bližila većer. U 19h pripremljena je bila Ceremonija otvaranja na ruševinama dvorca u centru Valmiere.

Povodom ceremonije pripremljen je zanimljiv program uz zvukove latvijskih instrumenata te latvijske pjesme. Nakon ceremonije zaputili smo se u restoran gdje nas je dočekala večera, te ugodno druženje i upoznavanje. Nakon večere, kada se već bližila noć( ponoć), krenuli smo u night club «Multiklubs», te druženje nastavili uz popularnu glazbu. Zanimljiva stvar Multiklubs-a jest što u sklopu svog terasnog prostora ima i mini golf teren

, te su se neki i odmah iskušali u mini golfu. Za povratak u hostel, zvali smo taxi, te ga platili samo 1,5 Lat (protuvrijednost 2,3 EUR).

Dan 3 – 6.07.2003 – Nedjelja
Buđenje: 7.45. U 8 je doručak te nakon doručka razgledavanje grada. Podjelili su nas u 2 grupe te smo krenuli na kružno razgledavanje Valmiere sa svojim vodičem. Polazak je bio u Vidzeme University-u te smo provo prošli mostom preko Gauja rijeke.

Nakon prelaska mosta odveli su nas do pravoslavne crkvice koja se nalazi u Riga ulici( glavna ulica u Valmieri). Nedaleko pravoslavne crkvice nalazi se park sa jezerom, vrlo ugodan za šetnju.

. Šetali smo parkom, dok nismo došli do stadiona, zanimljiva izgleda. Tribina gleda na igralište, te se iza igrališta naliza šuma visokorastučih stabala. Stadion je bio mjesto okreta, te smo krenuli prema centru grada. Prošli smo pokraj velikog spomenika te spomen groblja za sve pale borce. Spomenik se nalazi na livadi punoj zelenila.

Nastavili smo dalje prema centru te se pred nama nalazio malen mostić. Vodič nas je zaustavio i rekao nam za staro vjerovanja latvijskih ljudi da kada prvi put prolaziš preko nekog mosta da zeželiš želju i ispunit će ti se. Svi smo razmišljali o svojim željama kad smo prelazili most. Nakon mosta našli smo se u centru grada pored samih ruševina srednjovjekovnog dvorca.

Pokraj ruševina nalazi se vjećnica te sa desne strane vječnice nalazi se St.Simana Lutheranska crkvica izgrađena 1283. godine kao katolička crkva, te su je poslje preobrazili u Lutheransku crkvicu. Crkva ima vidikovac na svom tornju. Najveća avantura tog dana bio je posjet Lutheranskom tornju, te pogled na Valmieru i okolicu.

Moja grupa krenula je zadnja u posjet tornju, te smo se kretali uskim stepeništem sa užasnim mirisom vlage. U međuvremenu počeo je ljetni pljusak te smo pričekali dok je prestao da bismo izašli u toranj. Pogled je predivan na okolno zelenilo i Gauja rijeku

. Nakon razgledavanja, trebalo se vratit u prizemlje crkvice, ali zbog pljuska i grmljavine, u onim malenim hodnicima nije bilo struje, a time ni svijetla te smo jedan za drugim polako, ali sigurno silazili u prizemlje prolazeći uskim i niskim hodnicima. Bilo je zastrašujuće, baš kao da prživljavamo neku od scena iz nekoh scary filma.

Kad smo svi bili na broju, žena koja radi u crkvici priznala nam je da se ovo prvi puta dogodilo da je nestalo struje kada je netko od turista bio u tornju. Jel ovo bio možda nekakav znak ili samo priprema za ono što nam se tu večer spremalo: Survival game(igra preživljavanja)...
Organizatori su nam u večernjim satima pripremili Survival game te smo bili podjeljeni u 3 team-a i pripremili su nam zadatke o kojima je team morao složno, ali brzo odlučivat. U ovoj igri nitko nije gubitnik, već je podjela nagrada bila kao Best Survivors, Survivors i Almost survivors.

Dan 4 – 7.07.2003 – Ponedjeljak
Prvi dan predavanja i učenja Ruskog jezika i ruske ćirilice. Od sada vas pozdravljam sa «Priviet!» :)

Dan 7 – 10.07.2003 – Četvrtak
Danas su bili izbori za Međunarodni studentski odbor, te sam izabrana za predstavnicu svoje grupe. Sastali su se predstavnici svih grupa( nas 10) te smo trebali odrediti ostala zaduženja i odabrati predsjednika Odbora. Kao predsjednica odbora izabrana je Salome (Gruzija), a mene su izabrali za podpredsjednicu odbora :)

Dan 8 – 11.07.2003. – Petak
Priviet! Nakon predavanja iz ekonomije, posjetili smo njemačku tvornicu «Valmieras Stikla Škiedra» sa zastupništvom u Valmieri. Tvornica izrađuje optička vlakna, i veliki broj građanina Valmiere radi u tvornici. Većeras smo imali organizirano predavanje o Baltičkom filmu. Gledali smo 2 animirana filma – «Firefly» koji je sudjelovao na Berlingskom festivalu, te «Cats» iz «Rescue team» serije filmova. Nakon animiranih filmova, gledali smo Estonski povjesni film «The words in marble», redatelj Elmor Nuganen. Film je ostavio dubok dojam na mene, te se izrada filma poprilično razlikuje od komercijalne američke izrade filma.

Zahvalila bih svim sponzorima što su mi pomogli u realizaciji ovog edukativnog putovanja i sudjelovanja u Baltičkoj međunarodnoj ljetnoj školi: Grad Varaždin, Županija varaždinska, Autobusni promet d.d. i Varaždin tours, Varaždinska televizija, Varaždinska vijesti, Studentski centar Varaždin, Turistička zajednica varaždinske županije, Croatia osiguranje i Fiona

Željka Baniček

POSLJEDNJE KOLUMNE

	»	Latvia - The Land that Sings - tjedan 1.

Arhiva »»

Disclaimer | Copyright | Pravila privatnosti